Prilikom analize ove, za moj pojam jedne od najvažnijih oblasti uvidio sam da imamo problem sa disbalansom kadra. O tome nam mnogo govori nedostatak operativnog kadra, no i naslagani viškovi administrativnih aparata, kako u javnom, no ništa manjem u privatnom sektoru, a koji potom predstavljaju i određeni procent na zbrinjavanju u birou za zapošljavanje. Da bi se ovi problemi rješavali, neophodna je redovna i izravna komunikacija obrazovnog sistema svih nivoa sa privrednom komorom, te svakako i sa lokalnim privrednicima. U ovoj temi neophodno je uključivanje i univerzitetske akademske zajednice. Ovo nije novi problem, već stari, s kojim se rijetki smiju uhvatiti u koštac. Produkcija kadrova treba da se zasniva na realnoj potrebi, njena certifikacija na istinskim rezultatima, a time će se riješiti i operativni deficiti. U ovom projektu stimulisat ćemo srednjoškolski sistem, te upoznati mlade sa svim mogućnostima i životnim perspektivama, koje mogu dobiti odmah po sticanju srednješkolskih diploma.

Kada je u pitanju elementarni nivo obrazovanja, zakonski ćemo sanirati nanesene posljedice od prethodne Vlade, kao što su knjige i učila, te sam osnovnoškolski sistem, a potom alarmantni inkluzivni sistem za djecu s posebnim potrebama, s kojim su se hvatali svi u koštac, a posebno oni, koji i nisu tako upoznati sa ovom osjetljivom materijom.

Nije slučajno da pojam administracije vežem sa pojmom obrazovanja ili čak privredom, a za što ćete moguća rješenja uvidjeti u nekoliko teza mojih sljedećih tekstova.

Ovo je jedan od problema o kojem me često pitaju mediji. Naime, postojeća administracija može biti problem, zbog finansijskog opterećenja, no i zbog zastarjelosti ovog sistema. Naravno, to ne znači da svi ovi ljudi trebaju ostati bez posla, čak naprotiv. Ovaj zastarjeli sistem ćemo unaprijediti, ljudima omogućiti do edukacije i prekvalifikacije. Kao što sam i ranije kazao, digitalizovat ćemo administrativni aparat i  time svim subjektima, od onih građanskih, do privrednih, olakšati svako neophodno procesuiranje. Dakle, rodni list, ZK, određena dokumentacija će biti dostupnija i do nje će biti brže i lakše doći. Moramo doći do načina da se jedna kompanija može otvoriti brže i lakše, čime ćemo ohrabriti mlade na poslovne poteze, te svakako otvoriti vrata stranim investitorima. Stoga će administrativni aparat ostati u funkciji, no svoje zadatke će izvršavati učinkovitije i brže upravo zahvaljujući novim informacionim i tehnološkim dostignućima, koji ni nama neće, niti smiju biti daleko.

Javni sektor je istinskom menadžeru pravi izazov. Mnogi ovom sektoru zamjeraju i drže ga aparatom pukog trošenja javnih i budžetskih sredstava. U praksi sada to može biti tako, ali tome je uzrok neadekvatna kadrovska politika prethodne vlade. Javni sektor kroz javna preduzeća je i više neophodan aparat za normalan život i razvoj kvaliteta života. Evo samo u ove 4 godine smo imali prilike vidjeti kako naš grad nije baš čist, kako gradski sadržaji i nisu baš ogledalo strukturalnog i društvenog bogatstva.

Moramo shvatiti da je javni sektor i više nego važan faktor u našim životima, no njima se mora znati upravljati. Kroz redukcije vode smo vidjeli šta znači javni komunalni aparat, pojavom glodara i zmija smo spoznali u kakvim nehigijenskim uslovima živimo, a pandemija nas je naučila da raspoloživost zdravstvenom sistemu nema alternativu.

I naravno, svaki od činilaca javnog sektora ne mora biti nužno nekomercijalan, niz je načina za dodatno prihodovanje. Svako od javnih preduzeća kvalitetnim vođenjem može ostvarivati prihode, pa se nerijetko dovesti i na nivo samoodrživosti. Svako od javnih preduzeća ima alate za prihodovanje i to ćemo uz dobru organizaciju i ozbiljniji i odgovorniji pristup utemeljiti. Ove probleme pored ostalog moramo rješavati i kvalitetnom kadrovskom politikom.

Zdravstvo je tema, kojoj je malo posvetiti tek nekoliko redaka. O problemima u zdravstvu sam se konsultirao sa svim nivoima i to od običnog čovjeka, konzumenta, pacijenta, medicinske sestre, doktorskog kadra, pa čak i do higijeničara. Svi smo se osvrtali na izazove koje nam je donijela pandemija, a koje smo vrlo često prezentirali političkim temama. Prioritetni cilj je obezbijediti stručni medicinski kadar. Ne smijemo dozvoliti da jedan doktor opće prakse radi u tri ambulante. Zdravlje mora biti dostupno. Dakle, optimizirat ćemo broj ljekara i medicinskog osoblja. Ubrzati i olakšati pristup medicinskim ustanovama i procesima. Opremiti medicinske ustanove neophodnim uređajima, kako bismo izbjegli praksu višemjesečnih čekanja. Ovo je projekat kojeg moramo realizovati čim prije. Nisam primjetio da je prethodna vlada prilikom zaduživanja građana sa 350 miliona maraka novog kredita predvidjela ozbiljniji grant za ovaj sektor. Formirat ćemo stručni tim i izdvojiti ozbiljna sredstva za naš zdravstveni sistem.

Moram priznati da sam se u pripremama za ovu društvenu poziciju najmanje pripremao za nevladin sektor. No to ću definitivno morati korigirati jer smo u proteklom periodu mogli učiti iz njihove organizovanosti i na svojstven način svjedočiti njihovom načinu rješavanja društvenih problema. Rado ću se staviti na raspolaganje nevladinom sektoru, kako bih se upoznao s njihovim radom, a kako bih opet potom bio od istinske društvene koristi. U konačnici, oni su dio građanskog fundusa, a ja sam servis građanima. Odredit ćemo prioritetne pravce i nagraditi aktivna udruženja. Prvo ona humanitarna, zatim ona koja se brinu o kategorijama najmlađih pa sve do ekoloških, čiji glas moramo saslušati.

Prije svakog svog poteza svi mi iz društveno političkog života moramo polaziti od činjenice važnosti opstanka i razvoja svakog privrednika, a potom opstanka domaće ekonomije. Realno, da nije privrednika, ne bi bilo ni nas, da nije ekonomskih procesa i porezne politike, javni aparat bi propao u cijelosti i društvo ne bi opstalo. Stoga sam isključivog stava da privrednicima moramo posvetiti posebnu pažnju. Prije svega rasteretiti ih administrativno birokratskih tereta, uvest ćemo im beneficirani sistem, kojim ćemo motivirati i otvaranje novih privrednih društava i stimulaciju zapošljavanja. Kantonalni nivo ne može donijeti posebno značajne zakone, no svojom podrškom kroz ekonomske programe, subvencije i projektne participacije možemo napraviti čuda. To podrazumijevam u svakom mogućem sektoru, od industrije do stočarstva. Mi smo plodonosna zemlja, samo moramo malo odgovornije postupati prema njoj.

Turizam je grana privrede, koja je u Sarajevu, a i u ostatku BiH uz sporadične individualne inicijative samu sebe pokrenula. Naravno, nepošteno bi bilo reći da nisu evidentni pokušaji organiziranosti kao što je Turistička Zajednica Kantona Sarajevo, no evidentno  je i to da je ovim kolegama ostalo jako puno propuštenog prostora, čiji kapaciteti se mogu artikulisati i eksploatisati. Realno, malo je sadržaja, koji čine okosnicu same ponude. Mi promoviramo privatne smještajne kapacitete, prirodna Bogom dana bogatstva, ali ne nudimo sadržaje, kakvi su adrenalin parkovi, neke značajnije vidikovce i sl., dok historijske znamenitosti, vjerovatno i zbog političkih stavova nudimo vrlo stidljivo. Projektno ne nudimo niti vazdušne banje, kojima obiluje Sarajevo, a u isto vrijeme, saobraćajna infrastruktura djeluje opstruktivno na ponudu, zbog čega u ostalim svjetskim sličnim centrima dolazi do brzog zasićenja i u koliko ovako nastavimo, za dvije godine mogao bi se zabilježiti pad posjeta.

Turizmom ćemo se ozbiljno pozabaviti, poradit ćemo na saobraćajnoj infrastrukturi, snimiti zatečeno stanje i kreirati plan ozbiljne turističke ponude. Zaštititi ćemo naše turističke centre, uskladiti sve sa svjetskim ekološkim normativima, participirati u infrastrukturi i mobilijarima, sanirati historijske arhitektonske i arheološke znamenitosti, educirati turističke radnike i na koncu publicirati svjetskoj sceni sve na pravi način. Ovo je plan, koji će imati svoje trajanje, no uvjeren sam da u saradnji sa stručnim ljudima, od Sarajeva možemo napraviti regionalni, europski, a možda i svjetski turistički destinacioni centar.

Bolna tačka Sarajeva je tema o  kulturološkim naslijeđima, umjetničkim bogatstvima, te sportskim manifestacionim izazovima!

Trenutna Vlada nije posvetila baš dovoljno vremena, niti je uložila posebne resurse u razvoj ovih oblasti. Jasno je da same po sebi, ne mogu biti adekvatno politički eksploatisane, stoga dodatni trud izostaje. Ruku na srce, evidentni su neki manji pomaci u filmskoj industriji, gdje je Vlada investirala neka skromnija sredstva, no filmska produkcija je još uvijek oslonjena na entuzijaste.

Uspjehe, koji filmski radnici nižu moramo stimulisati i nagraditi. Na ovom polju se trebamo osloniti na konsultantske usluge vrhunskih svjetskih producenata, kakvi su Mirsad Purivatra i slični njemu. U svom radu kroz skupštinske klupe pružit ću apsolutnu podršku razvoju same kinematografije i svemu što slijedi ovu industriju.

Kad je pak segment kulture u pitanju, Sarajevo obiluje kulturološkim znamenitostima bogatstvima i naslijeđima, no tek stidljivo ih se dotiče.

Problemi s kojima se nose naši muzeji, biblioteke, galerije gotovo pa su i nezabilježene. Već u prvim svojim danima, obavit ću razgovore sa čelnim ljudima ovih institucija i staviti im se na raspolaganje, kako bismo unaprijedili sam sistem. Svakako ćemo „probuditi“ i komunikaciju sa živućim herojima Grada, našim književnicima, likovnim i glumačkim artistima, te ih zamoliti da svojim aktivnostima našu djecu, a potom i nas odrasle makar medijski, a potom i direktno educiraju o važnostima ovih tema. U konačnici ove teme moramo prezentirati i kroz školske klupe, koje to sada gotovo da i ne rade. Svi na neki način moramo znati ko su bili umjetnici poput Hasanefendića, Obralića, svjetski poznatog arhitekte Štraussa, pisci poput Sarajlića, Samokovlije i drugih dok ne smijemo zapostaviti ni eminentne filmske glumce, režisere i radnike, koji su obilježili stoljeća kroz koja prolazimo, a koji evo i dan danas osvajaju  i svjetske stručne vrhove.

Dakle, kulturu prije svega vratiti u školske klupe, a onda otvoriti vrata i institucija, čiji radnici prije toga moraju biti zadovoljni.  Zadatak će mi biti da ustabilimo finansiranje ovog sektora, a potom publiciramo i povežemo sve sa turističkim sektorom, kako bismo obezbijedili i komercijalni opstanak. Menadžerskim pristupom i boljom organizovanošću unaprijedit ćemo djelovanje ovih institucija, a kulturu u Sarajevu vratiti na njen nekada nezanemariv regionalni uspijeh.

Oblast sporta u Sarajevu, svakako je šturo pokrivena. Volimo se fotografisati s našim prvacima i nerijetko kasnimo sa sufinansiranjima ovih aktivnosti, koja su i onako oskudna. Naši sportisti su nerijetko i uglavnom prepušteni sami sebi. Ovo je praksa, koju moramo u perspektivi prevazići. U svom skupćinskom djelovanju insisitirat ću na većoj finansijskoj, a potom i stručnoj posvećenosti. Uzimajući u obzir da nam pola dosadašnje Vlade KS dolazi upravo sa Fakulteta za sport, vjerujem da će na naše inicijative biti iskoristivi i adekvatno promovisati ovu temu. Sarkastično, ali istinito. Masprodukcija kadrova sa ovog Fakulteta nije urodila posebnim plodom, stoga se novi skupćinski tim, a potom i Vlada mora uključiti u praćenje rada klubova i individualaca, te napraviti evaluaciju, pomoću koje će se ustanoviti perspektivnost određenih kategorija, koju ćemo finansijski podupirati i svakako promovirati. Prema informacijama, koje imam Sportski Savez KS je na rubu egzistencije, a klubovi žive isključivo od članarina. Sportska infrastruktura je na nivou lokalnih zajednica i onda se pitamo zašto nam šampioni preuzimaju dresove sa nekim drugim grbovima.

Slikanje poslije medalje je nedopustivo, no potpora prije sticanje medalje mora postati stalna praksa.

Koliko god nam se ova tema činila sekundarnom, istoj moramo posvetiti ozbiljnu pažnju, jer smo sve bliži ekološkoj katastrofi, koja bi za našu zajednicu mogla značiti lančanu katastrofalnu, lančanu reakciju. U koliko zajednica ovu problematiku ne tretira ozbiljno, posljedice će se osjetiti na privredi, a potom i na turizmu, dok o zdravstvenom stanju naših žitelja ne smijemo ni pomisliti.

U koliko ih nemamo, a vjerujem da imamo, odmah i po hitnom postupku angažovati ekološke eksperte, koji će napraviti procjenu stanja na terenu, utvrditi zagađivače, kako bismo pokrenuli mjere. Naša prethodna Vlada je na ovom planu čini mi se radila uglavnom špekulativno, odnosno, mogli smo čuti tek paušalne izjave na temu ko su zagađivači i kako ih servisirati i slično. Još nikad nismo dobili konkretan plan mjera. Ne smijemo se osloniti samo na egzistenciju stabla i čekati da nam ono pruži dovoljno kisika. Uvest ćemo normative, ograničiti zagađivače, poraditi na alternativnim sistemima i pokrenuti sistem mjerljivosti i stalne mjerljivosti s terena. Uspostavit ćemo i poseban tim, koji će se stručno brinuti i delegirati svakodnevne preporuke.

Kao što sam to naveo i u oblasti kulture, u obrazovni sistem moramo uvesti stalnu edukaciju o važnosti ove teme, posljedicama i mogućoj prevenciji. Naša djeca od najmlađih dana moraju biti upoznata sa svim činjenicama.

Kao i u sportu, reciklažni sistem ne smije biti tek puko političko fotografisanje pored kontejnera, već moramo uvesti i prateće mjere za lokalno stanovništvo po uzoru na zapadne evropske zemlje, koje su ovim potezima zagađenje smanjile na najmanju moguću mjeru. Dakle, prvo istinska edukacija, a potom i zakonske kaznene mjere, kako bi se razvila redovna ekološka svijest svih nas.

Ovim svakako stimulisati i gradnju reciklažnih centara, čime će se obezbjediti i dodatne eksplatacione mogućnosti. Jedan od primjera je i Poljska, koja je svoj reciklažni sistem usavršila do perfekcije i koja sada vrlo uspješno prihoduje upravo otpadnu industriju.

Ovo je moja tema i oblast kojoj ću upravo dati najveći doprinos. Radeći u vodećoj domaćoj kompaniji, koja prati tehnološke trendove i dostignuća, te koja je svoj operativno tehnološki sistem dovela do perfekcije, a pri tome nije pokleknula pred napadima političara i konkurencije mi je dalo dovoljno iskustva za razvijanje jedne sasvim nove tehnološke društvene zajednice, čiji interesi će biti podređeni ostanku i razvijanju upravo u BiH.

Svakodnevno se susrećem sa mladim talentima iz IT, telekomunikacijske, elektrotehničke i mašinske, pa mogu reći i cyber industrije, koji nerijetko ostaju u sjeni. Oni svoja znanja i  dostignuća uglavnom prodaju stranim tržištima za vrlo skromne iznose, od kojih društvena zajednica na kraju nema nikakvu korist. Ovu situaciju ćemo sanirati, ustanoviti, a potom i usmjeriti ove talente i tehnološke procese, adekvatno ih zaštititi i na pravi način eksploatisati. Zajedno sa sektorom obrazovanja zabilježiti uspješne talente, a potom ih sublimirati u tzv. habove, iz kojih će na pravi način distribuirati svoje projekte. Moramo se zakonski i adekvatno brinuti o patentima, kako ovu produkciju ne bi obezvrijedili. Kako svaku oblast povezujem, naše talente, inžinjere i autore ovih projekata ćemo koristiti i u poboljšanju rada Javnog sektora, te im davati šanse za dokazivanje i na domaćem terenu, gdje će biti adekvatno plaćeni. U svom magistarskom, a i doktorantskom radu dotakao sam se ovih tema i rado ću biti pravi reprezent ove problematike u skupštinskim klupama. Smatrat ću se uspješnim, ako barem određeni procent ovih stručnjaka ohrabrim za ostanak u Sarajevu, a time učestvujem i na poboljšanju kvaliteta života u mom gradu i Državi.

Oblasti sigurnosti ne podrazumjeva samo policijsku protekciju, već i protupožarnu, zdravstvenu, a svakako i civilnu zaštitu, u čiju važnost smo se uvjerili još kroz pandemiju.

Ovaj sistem postoji, no treba ga unaprijediti, a to ćemo svakako učiniti kroz zakonodavstvo u saradnji sa budućom Vladom Kantona Sarajevo. Napravit ćemo reviziju zatečenog stanja u ljudstvu i opremi i utvrditi realno stanje, kako bismo odobrili mjere zapošljavanja ili čak racionaliacije. Kad je u pitanju policijsko djelovanje, u ovo koordiniranje uključiti redovnu komunikaciju sa zakonodavnim tijelom i tužilaštvom, kako bi se u konačnici donijeli i adekvatniji zakoni. S obzirom da zadnjih 4 godine nikako da izađemo iz političkog demagoškog projekta „policijski helikopter“, u cijelosti ćemo analizirati opravdanost nabavke ili ne nabavke istog i ovu priču na pravi način okončati. O ovoj temi izbjeći ćemo političku demagogiju i rado poslušati riječ struke, čiji će stav biti i konačan. Pogranična područja Kantona, školske ustanove, ugostiteljski, sportski i kulturološki centri moraju biti sigurnosno obezbjeđeni, bilo da se radi o „old school“ sigurnosnim metodama fizičkog prisustva ili nekim novim sigurnosnim metodama poput video nadzora i sl. Evidentirat ćemo statistiku prestupa i utvrditi prioritete rješavanja u okvirima zakonskih mogućnosti.

Protupožarni sistem, je sistem o kojem sam imao prilike razgovarati s kako profesionalnim, tako i dobrovoljnim društvima i ustanovio sam određene manjkavosti, a svakako i prednosti, o kojima će biti prilike razgovarati i kroz skupštinske klupe. U svakom slučaju ova društva zaslužuju podršku zakonodavstva.

Naravno prije svakoga nastupa na sjednicu skupštine kantona svoju web stranicu i svoje kontakte stavit ću na raspolaganje svakome, koje spreman inicirati ili čak pomoći u svakoj temi u kojoj mi kao zastupnici možemo dati doprinos. Dakle, istinski transparentno, opravdano, s ciljem i vizijom.